PISMO MUSLIMANKE HRVATU
srijeda, 25.03.2009.
Pismo Muslimanke iz SAD - Katoliku u Sibeniku,HR
BOŽJI MIR I SVAKO DOBRO
Najdraži Grofe,
Oprosti nam vrijeme propušteno. Nema dana da ne pomislimo na tebe. Ti bolan znaš da si nam u srcu, ali ovaj ludi život ovdje nas nosi kao vjetar. - Kao Bura Dalmatinska nas baca...sad na jednu, sad na drugu stranu.
Ljudi misle da je ovdje trka za novcem, a nije tako Grofe.
Ovdje je trka za vremenom.
Ovdje svi nekud žure, a nikada nigdje ne stižu.
Ovdje su velika prostranstva za koje je već ionako mali čovjek dovoljno neprilagođen da ih premosti, a da se ne izgubi u njima.
Oni sa malo bržim autima i malo većim bankovnim računima - malo se bolje snalaze.
Ali, kada i pored sluškinja i robova koji za njih obavljaju dužnosti, opet ponekad ne mogu da stignu u korak s vremenom, oni sebi kupe tablete, pa im je onda svejedno i odu da trće s muzikom u ušima...
Mi, mali ljudi ili radimo od jutra do mraka (kao moj otac), da ni na što drugo ne mislimo, ili tražimo bjeg u sjećanju (kao ja), da ne bi gledali stvarnost oko sebe.
A stvarnost je da je ovo jedna velika zemlja. ( oni to vole reći: wide open spaces)...
Zemlja velikih prostranstava, koja ćini mi se, a Bog da mi duši oprosti (EstagfiruLLAH), ali kao da je stvorena samo da po njoj mogu da slobodno pasu velika čupava goveda - Bizoni, jeleni, Grizli medvjedi i divlji konji...
...i po koji snažni Indijanac, što od zemlje i vjetra umije da preživi.
A za ljude tople, mehke, koji svoju ‘didovinu’ imaju i vole - ovo zemlja nije.
Mi volimo onu svoju košnicu - Bosansku ili Hrvatsku, gdje život vrije i zuji nekim drugim tonovima i melodijama. Ponekad i nered i pometnja budu, ali opet je to ono naše.
A, ovdje ništa naše, sve tuđe. Pa više ni čovjek onda nije svoj, već tuđi postane.
A meni, Barba, u srcu Jugo cvili....
....pa mi je sad jasno što vi Dalmatinska braća naša, ne volite kad vam je Jugo. Sad mi je eto kiša ovdje najdraža postala. Sjeća me na moju Bosnu zelenu, kad niz prozor mili, a i na Dalmaciju kad se grilje zatvaraju...
Kad poćne kiša, tad prestane Jugo da tuži u srcu, i podsjeti me na Dragog Boga i da s kišom Milost Svoju spušta na zemlju, i da će cviće sve opet procvitati.
Najljepše je kad je nama proljeće, a ono dođe s kišama, zar ne?
Volila bih bar da vidim za svog ovog sada života, da se braća moja muslimani i katolici, Hrvati i Bosanci opet udruže, pa da ih više nikada, niko, niti jedna gnjida, ne zgazi.
Ja znam da velika srca i u jednima i u drugima isto jako tuku,
a da krvca ista u žilama teće od pravjeka...
A molim Boga (ALLAHA - Stvoritelja Svih Svjetova i Svega stvorenoga),
pa da svoj mojoj braći i pameti sada dade, pa da shvate da su svi isti ispred Boga i da se kao braća vole, a gdje su braća složna - dušman im u Dom kročiti više nikad smjeti neće, ako Bog da - inšALLAH.
Pa, ti Barba si vidio više života nego ja, a ja sam vidila kad Bosanac i Dalmatinac i Zagora i Slavonija sjednu skupa za isti stol i za iste srdele i čevape....Pa kad poćne Fešta, pa vidi Meraka u većeri rane....
Pa samo jedan narod na bilome Svitu zna šta mu znaći njegov GUŠT i samo jedan narod na bilome Svitu zna šta mu znaći njegov ČEJF.
To nezna bolan ni Englez, ni Čeh, ni Turćin ni srbin. ..
- to znamo samo mi. A GUŠT i ĆEJF - to ti je jedna te i ista stvar.
Tu nama nijedan Papa i nijedan Hodža ne mogu pomoći.
To samo BOG Svemogući zna šta je.
A mi još izgleda nismo skontali.
Pa ja ti moj barba sad nosim veo na kosi, jer mi tako vira nalaže, a i Marija Djevica, majka Isusova, naša Poslanica, naš uzor - nama ženama vjernicama, tako je isto izgledala.
Pa i dobre, plemenite, časne sestre pokrivaju kosu svoju i nose se isto ćedno, pa opet ljudi ne mogu da shvate da to tako Bog savjetuje ženskom stvoru, za njeno dobro. A i u Bibliji tako piše i u Kur'anu Svetom tako piše, a nije zato jer je Turćin rekao.
Pa opet ljudi ne vide da smo svi isti?
Ja svoj veo nosim iz zahvale Bogu Jedinomu, a vidiš recimo opet najdraži mi je pjevać, eto baš - Marko Perković Thompson, jer iz srca govori, jer je moj brat u krvi, jer tako osjećam.
A vidiš, da dođem možda negdje na neki njegov koncert, ovako sa velom, koliko ljudi bi reklo: "Gle, vidi oblaći se kao što je naša Marija" ,
a koliko ljudi bi reklo: " Vidi, šta hoće tu ova Muslimanka - Bosanka" ?
A šta bi rekli ovi u Bosni? - "vidi, vidi što je ona otišla gledat' “ustašu"?
Kada bi i jedni i drugi otvorili oći i shvatili da samo BOG zna ko je
od nas najbolji u vjeri i samo BOG zna ko će od nas zaslužiti da uđe u Kraljevstvo Božije, okrenuli bi se od priće i okrenuli bi ruke jedni ka drugima
u zagrljaj, a postavili bi naše najkršnije, najbolje momke da zajedno čuvaju
granicu koju je Gospodar Bog davno već stvorio, pa da dušman više nikad tu rijeku, ni to more, ni tu planinu ne pređe.
pa ko bi nam išta smio?
Rješila bi braća sve svoje probleme.
Vratila bi se i braća ona tužna iz biloga svita, što kuće svoje i livade svoje davno tužni ostaviše...
A, ovako se mi raspravljamo ko se lipše Bogu Moli ?
A, ne mislimo se što nas On gleda ? Šta smo sebi dopustili mi ponosni, plemeniti ljudi, da nas oni bez korijena iz korijena čupaju.
Jer najveća nam svima briga da li će se zemlja zvati:
Hrvatska ili Bosna
Pa, rijeć - BOSNA je imenica prvog lica, jednine.
Rijeć BOSNA je ime jedne zemlje ISKONSKE...
Rijeć BOSNA je osobno ime zemlje.
a rijeć - HRVATSKA je opisna rijeć, atributska imenica.
Opisuje i onu zemlju kakva je, i čovjeka u njoj kakav je…
…onaj koji se već dugo hrva, to je taj koji se mora hrvat.
I onda kada je još bos po njoj hodao i ovce svoje vodio,
i tada se na njoj hrvao sa životom teškim…
…I bi ovce svoje vodio,
i tada se na njoj hrvao sa životom teškim…
…i bosi i bosne hrvaju se od iskona na našoj tvrdoj zemlji lijepoj.
Pa neka već jednom bude Federacija u našim srcima, kao što je u našim žilama,
Za naše dobro, za našu snagu, za naš mir.
Za našu djecu još nerođenu i za naše didove, divove koji su padali…
Da napokon budemo jaki i veliki i svakom na svome kamenu i zanogi,
a ne više po tuđinskim mjerama.
Neka nam zemlja bude opet svima velika i neka se zove:
HRVATSKA BOSNA I HERCEGOVINA
I neka vjećno za trajanja svijeta od sad postane cjelovita i mirna,
za sve nas.
E, to Boga molim.
A ti Barba, piši ako možeš o sebi, o mojoj dragoj domovini, kako je u Šibeniku, kako sin u Rijeci, u Sarajevu…., a mi smo ovamo MašaALLAH, svi zdravi i živi smo, i
Nadamo se uskoro vratiti za skroz. Ako Bog Da – inšaALLAH.
Svi te volimo Grofe naš dragi i neka je
Ljubav I Božji Mir s tobom
Tvoja ‘Lipotica’
Džennet
